Sjedila sam u čekaonici kod zubara i primjetila diplomu zubara, čije ime i prezime mi je bilo jako poznato.
Da, bio je to moj školski prijatelj iz razreda
Kad je nekad davno došao u naš razred – odmah sam bila zaljubljena u njega. Mnoge lijepe uspomene izmjenjivale su se u mojim mislima vezane za moju simpatiju.
Međutim, kad je ušao u ordinaciju, to nije bio on, već neki sijedi djedica, namrgođenog i izboranog lica, s debelim starinskim naočalima.
Ipak, kad sam sjela na stolicu, nisam mogla izdržati i upitala sam ga:
“Jeste Vi išli u I. gimnaziju?”
Rekao je:
“Da, maturirao sam 1980. godine. Otkud znate?”
“Pa bili ste u mom razredu!”, odgovorila sam ushićeno.
I ONDA JE TAJ ODVRATNI, SIJEDI, ĆORAVI, IZBORANI STARKELJA REKAO:
“A što ste predavali?”
Izvor: Zanimljivosti u prolazu